ekološka udruga Čiopa - Dubrovnik

ekološka udruga ČIOPA

ekološka udruga Čiopa - Dubrovnik
 
 
početna
o udruzi
projekti
kontakt
 

općenito | slatkovodne ribe | vodozemci | gmazovi | ptice | sisavci

Prilog poznavanju životinjskog svijeta Dubrovnika i okolice

VODOZEMCI
Budući da je dubrovačko područje relativno oskudno slatkom vodom, tako je i fauna vodozemaca poprilično siromašna. Ovdje ćemo spomenuti samo neke češće vrste koje se susreću na cijelom dubrovačkom području, a isto tako i na poluotoku Pelješcu.

Mali vodenjak (Triturus vulgaris) je vodozemac nježne građe, oblikom donekle sličan gušterici. Dostiže 6 do 10 cm duljine, mužjaci su nešto veći od ženki. Živi isključivo u manjim, mirnim vodama stajaćicama, bogato obraslim vodenom vegetacijom. Na kopno izlazi češće od ostalih vodenjaka. Leđna strana tijela je smeđe boje, a trbušna narančasto-crvena sa brojnim sitnim tamnim pježicama. Za vrijeme parenja mužjak na sredini leđa ima visoki kožnati nabor koji se proteže sve do kraja repa. Pari se i polaže jaja tijekom ožujka i travnja. Hrani se sitnim vodenim organizmima poput crva, ličinaka insekata i sl. Rasprostranjen je gotovo u cijeloj Europi, osim u južnoj Francuskoj, Pirinejskom poluotoku, južnoj Italiji i većini mediteranskih otoka. U našim je krajevima možemo pronaći po lokvama i barama Dubrovačkog primorja i Konavlima.

Zelena krastača (Bufo viridis) je jedna od najčešćih žaba našeg područja. Budući da je manje vezana za vodu, susrećemo je podjednako na vlažnim, kao i na posve suhim mjestima, a živi čak i u slatinama. Noćna je životinja; danju miruje gdje ima imalo vlage, u sjeni kakvog grma, ispod kamena i slično. Osobito rado dolazi u vrtove koji se zalijevaju, jer tu nalazi vlagu i dovoljno insekata kojima se hrani. Zbog toga je neobično korisna. Zimu prespava zakopana u zemlji. U proljeće se iskopava iz zemlje i odmah traži vode stajaćice u kojima dolazi do parenja i polaganja jaja. Dostiže dužinu do 10 cm. Rasprostranjena je u gotovo cijeloj srednjoj, južnoj i istočnoj Europi. Ne naseljava Pirenejski poluotok, gotovo cijelu Francusku, Englesku, Belgiju i Nizozemsku. Sjeverna joj je granica rasprostranjenosti u visini Danske i južne Švedske.


Gatalinka (Hyla arborea) pripada najmanjim žabama Europe sa tjelesnom dužinom od 4-5 cm. Jednobojna je, s gornje strane obično svijetlo-zelene boje, dok s donje strane boja znatno varira i može biti sivo-zelena, mrka i slično. Osim sezone parenja kada traži vodu, najveći dio života provede u krošnjama drveća, grmlja ili među travom. Često se nađe u rasadnicima salate gdje se obilno zalijeva. Gatalinka zimuje u većim grupama u zemlji, ispod korijena, u šupljinama drveća i slično. U proljeće se pojavljuje u travnju-svibnju. Ženka nakon parenja odlaže jaja u vodu, a mlade gatalinke, nakon preobrazbe napuštaju vodena staništa u srpnju ili kolovozu. Pretežno je aktivna noću. Za vrijeme dugih ljetnih suša, pred kišu se javlja poznatim kreketanjem. Hrani se insektima. Naseljava gotovo cijelu Europu, osim Engleske, Irske i skandinavskih zemalja.


Zelena žaba (Rana ridibunda) spada među najveće žabe Europe, odrasli dostižu 15-17 cm duljine. Pretežno je sivo-zelena ili posve zelena, trbuh je bijel, sa tamnim pježicama. Aktivna je danju, stalno boravi u stajaćicama i tekućim vodama, ponekad i u bočatim vodama. Obično prezimljava, javlja se u proljeće, u ožujku i travnju. Jaja odlažu u velikim skupinama, razvoj punoglavaca traje dugo. Zelena žabe je vrlo proždrljiva, te se osim insekata, hrani i malim ribicama, drugim vodozemcima i slično.


©2003.-2012. Ekološka udruga "Čiopa" Sva prava pridržana.