ekološka udruga ČIOPA

 
 
početna
o udruzi
projekti
kontakt
 

opis projekta | opće osobitosti | vrijednosti park-šume | sadašnje stanje | flora | fauna |

pješačke staze i šetnice
 

PROJEKT "PARK-ŠUMA VELIKA I MALA PETKA – ZELENA PLUĆA U SRCU GRADA"

Park – šuma "Velika i Mala Petka" - sadašnje stanje
i prijedlozi smjernica za budući razvoj
 
Park – šuma "Velika i Mala Petka" izrazito je atraktivna i vrlo značajna parkovna cjelina dubrovačkog područja, osebujne ljepote, visoke estetske i botaničke vrijednosti. Međutim, trenutačno stanje u kojem se ona nalazi nije zadovoljavajuće; vegetacija pojedinih područja je zapuštena, pješačke su staze neobilježene... Sve to je direktna posljedica višedesetljetnoga stihijskog odnosa prema ovoj zelenoj gradskoj cjelini. Stoga je potrebno poduzeti više akcija kojima bi se ovo nekoć popularno gradsko izletište iz zapuštenosti približilo perivoju kakav dolikuje zelenoj urbanoj cjelini. Ti su poslovi, kao i krčenje i ozelenjavanje izgorjelih površina na tragu konačnog osmišljavanja Petke kao odmorišta sa sportsko – rekreativnim sadržajima za građanstvo, ali i turiste iz obližnjih hotela. Ovakvu šumsku cjelinu svakako treba urediti i čuvati, te se potruditi na unaprijeđenju njenog stanja, a također kod građanstva poticati svijest o njenoj zaštiti. U tom su smislu izdvojene pojedine skupine stvari za koje mislimo da bi im trebalo posvetiti posebnu pažnju:

1. označiti granice park – šume,
2. ustanoviti njeno sadašnje stanje,
   a.) evidencija vegetacije, flore i faune,
   b.) održavanje, obnova i zaštita flore i faune,
   c.) određivanje smjernica za transformaciju, obnovu i njegu park – šume
   d.) izrada studije
3. čišćenje i održavanje svih područja unutar Park šume;
4. protupožarna zaštita,
5. označavanje pješačkih puteva, staza i vidikovaca i njihovo održavanje
1. Označiti granice park – šume
Nepostojanje jasno označenih granica park – šume jedna je od stvari čijim bi se rješavanjem vjerojatno moglo ukloniti više problema, poput moguće gradnje na i unutar njenih granica. To će biti jedan od zadataka Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na dubrovačkom području čije je osnivanje u tijeku. Među ostalim zadacima Javne ustanove je i izrada točnog kartografskog prikaza zaštićenih područja s jasno ucrtanim granicama, te postavljanje tabli s oznakom da se radi o prostoru park – šume. Također, Javna ustanova treba izraditi Pravilnik o unutarnjem redu i skladu s novim Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05) unutar kojeg se definira ponašanje vlasnika privatnih posjeda unutar park – šume. Osim toga potrebno je obavijestiti one vlasnike privatnih parcela koje su unutar granica park-šume i upoznati ih sa Zakonom o zaštiti prirode.
2. Ustanoviti njeno sadašnje stanje
Određivanje budućeg tretmana park – šume ovisi o stanju u kome se ona trenutno nalazi, kao i o poznavanju mogućnosti njenog razvoja. Stanje i razvoj šume na Petki najbolje će se opisati predstavljajući njene najbitnije značajke kao što su: starost sastojina, broj stabala i omjer vrsta drveća, vitalnost šume, proces prirodnog pomlađivanja, prisustvo i sastav vrsta prvobitne šume, zdravstveno stanje i dosadašnji tretman šume. U sastavu šume predominantno je učešće alepskog bora, dok je čempres u vrlo malom omjeru primiješan u sastojinama samo na sjevernom dijelu šume kod ulaza u park. Procjena vitalnosti i zdravstveno stanja park – šume temelji se na utvrđivanju broja suhih stabala, pojavi štetnika i ustanovljavanju stanja prirodnog pomlađivanja. Temeljem ovih podataka može se procijeniti prirasni i produkcijski potencijal šume, što će onda najbolje ukazivati na procjenu njenog vitalnog kapaciteta. Ukoliko se ustanovi da u šumi prevladavaju stare sastojine, od kojih se neke približavaju svojoj biološkoj zrelosti, za očekivati je da će u dogledno vrijeme životna snaga tih sastojina (naročito onih čija dob prelazi 100 godina) biti u opadanju, što pak upućuje na potrebu provedbe hitnih mjera za njihovu obnovu. Najčešći štetnik alepskog bora u park – šumi je borov četnjak gnjezdar (Thaumatopoea pityocampa), čija je pojava inače česta u ostalim dijelovima obalnog područja Hrvatske, tako da šuma na Petki nije ugrožena više od ostalih primorskih šuma istog sastava. Mjere zaštite od ovog štetnika su poznate i ako se uspješno provode neće ugrožavati opstanak šume. U okviru ove tematike potrebno je uraditi slijedeće:

a.) evidencija vegetacije, flore i faune
Problematika park – šume na Velikoj i Maloj Petki zahtjevna je tema koja traži stručnu obradu. Premda je čak deset biljnih vrsta koje rastu na Petki upisano u Crvenu knjigu ugroženih vrsta Republike Hrvatske, nedopustivo je da do danas nitko nije čak ni registrirao vegetaciju ove park – šume i još uvijek ne postoji popis biljaka koje tamo rastu. Ista je stvar i sa faunom. Stoga je nužno napraviti biološku inventarizaciju vegetacije, flore i faune, odnosno zabilježiti njeno postojeće stanje, posebno evidentirati rijetke i zaštićene vrste, pa onda pristupiti izradi projekta krajobraznog uređenja toga potencijalnog gradskog perivoja. Posebno je potrebno označiti zaštićene i ugrožene vrste i na više mjesta postaviti edukativne table o flori i fauni Petke.

b.) održavanje, obnova i zaštita flore i faune
Sa znanstvenog stajališta u prvom redu moramo utvrditi kakvu Malu i Veliku Petku zapravo želimo. Uz postojeći autohtoni makijski fundus, koji čine mrča, planika, česvina i drugo nisko raslinje, moguće je oživiti i koloniju jasena, listopadnog drveta koje je također odlika Petke. Dakako da treba računati i na najčešće prisutan bor, no bitno je da on ne preraste u gustiš nego da bude pravilno raspoređen. Taj zeleni predio ne podnosi isključivost, jer poznati su arhivski zapisi koji svjedoče o maslinicima i vinogradima koje su žitelji dubrovačkog Lapada i okolice podizali na razmeđu Male i Velike Petke. Zeleni pokrov treba prema savjetima stručnjaka iz Hrvatskih šuma i Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture RH, popunjavati autohtonim vrstama poput česvine i divlje masline, dok je introduciranim vrstama i dalje strogo zabranjen pristup.

c.) određivanje smjernica za transformaciju, obnovu i njegu park – šume

Smjernice za budući tretman ove park – šume trebaju se temeljiti na ustanovljenim prirodnim prilikama koje tu vladaju, uvjetima pod kojima se razvijala i stanju u kojem se sada nalazi, te namjeni koju ima kao park – šuma. Ukoliko se ustanovi da sadašnja struktura šume po sastavu i uzgojnom obliku ne odgovara park – šumi proizlazi da njeno gospodarenje u idućem razdoblju treba usmjeriti ka njenoj transformaciji i obnovi, uz provođenje potrebnih mjera njege. Obnova šume se odnosi u odnosu na dobi sastojina. Transformacija šume je potrebna radi izmjene sadašnjeg uzgojnog oblika (jednodobne čiste sastojine bora) u oblik koji će više odgovarati njenoj estetskoj i rekreacijskoj namjeni. Od ispravnog izbora mjera njege ovisit će uspjeh zacrtanog načina transformacije i obnove. U vezi s navedenim potrebno je:
- definirati šumsko uzgojni oblik u koji je treba transformirati
- izvršiti izbor vrsta koje će je sačinjavati
- utvrditi potrebne mjere i radnje kojima će se postići uspješna transformacija, obnova i njega šume
Najpovoljniji šumsko uzgojni oblik koje treba težiti je grupimična raznodobna mješovita šuma četinjača s lisnjačama. Ovakav oblik ne samo da bolje zadovoljava estetske zahtjeve park – šume, nego i omogućava bolji priljev svjetlosti, bolje uvjete za prirodno pomlađivanje i bolju zaštitu od požara. Kod izbora vrsta treba odabrati one kojima najbolje odgovaraju stanišne prilike. To će u prvom redu biti one koje su se i do sada uspješno razvijale, a uz njih one koje uspijevaju u sličnim prirodnim uvjetima. Samo tako izabrane vrste pružaju jamstvo za uspješan i trajan prosperitet šume.

d.) izrada studije
Nakon što se saznaju i odrede prethodne stvari potrebno je izraditi krajobrazni projekt kojim bi Grad pokazao što želi imati na tom prostoru. Sportsko – rekreacijski park s označenim pješačkim stazama bio bi idealno rješenje za ovaj prostor čiji je potencijal za sada, gotovo u potpunosti neiskorišten. U tom smislu najprije treba izraditi snimku postojećeg stanja, a nakon toga izvedbeni projekt sanacije. Studija obnove šume prvi je važni korak. Ovdje je neophodno angažirati kompetetne stručnjake šumarske struke koji shvaćaju nužnost njene postupne obnove. To bi predstavljalo prvi plan dugoročnog upravljanja ovim zaštićenim prostorom. Glavni bi cilj bio zadržati prirodnost šume, bez nepotrebnog i sterilnog parkovnog načina održavanja. To bi značilo izbjegavanje čišćenja raslinja izvan staza jer se tako, osim gubitka dojma "prave šume", omogućava ostanak malim životinjama i mnogim vrstama ptica. U šumu bi se mogle unijeti vrste grmova koji inače u prirodi rastu s alepskim borom poput lovora, mirte, planike... Budući da su stabla u park – šumi većinom približno jednake starosti, u budućnosti joj prijeti odumiranje. Iako je prirodna obnova alepskog bora inače jednostavna, kada se radi o gusto zaraslim površinama prirodna obnova je vrlo otežana. Šuma se mora pomladiti da bi se održala, te je neophodno izraditi studiju obnove s planom pomlađivanja. Izabrani je prostor potrebno očistiti od suvišnog raslinja, ukloniti penjačice koje guše borove, ukloniti grane susjednih stabala koje stvaraju sjenu, kao i stara stabla, ostaviti i mjestimično prorijediti samonikle mladice borova, te ima na tako očišćenom prostoru stvoriti uvjete za nesmetani rast. Također, planom bi trebalo predvidjeti samo obnovu i održavanje pješačkih staza koje već postoje, ali nisu održavane.
3. Čišćenje i održavanje svih područja unutar Park šume
Grad Dubrovnik je u poslijednjih nekoliko godina u više navrata poduzeo akcije čišćenja i uređenja park – šume sukladno uvjetima zaštite prirode Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Ovim se akcijama željelo postići cjelovito uređenje park – šume kao rekreacijskog područja koje će koristiti građanima i turistima. Grad Dubrovnik je u proljeće prošle godine započeo sa čišćenjem i uređenjem protupožarnih putova i prosjeka na području park šume Velika i Mala Petka. Vezano uz ovaj problem uočeno je da se sva područja unutar park – šume ne čiste, te da su pojedini dijelovi zapušteni. Budući da nema puno šetača, nije zamijećeno puno otpada na prostoru park – šume. Vezano uz promet motornim vozilima unutar park – šume, treba spomenuti da je potrebno popraviti rampu na sjevernom ulazu u park – šumu. Ove rampe nema već neko dulje vrijeme pa vozila tako imaju slobodan put sve do vrha Velike Petke. Ulaz bi trebao biti zatvoren s lokotom na rampi i ključem za vatrogasce ili druge hitne službe, a cijelo područje služiti isključivo kao pješačka zona. Također na ostalim bi ulazima bilo potrebno postaviti stupiće koji bi onemogućili prolaz motorkotačima i skuterima.
4. Protupožarna zaštita
Najveće opasnosti koje prijete ovoj šumi su požari. Bez obzira na meteorološke uvjete, glavni je krivac za većinu požara – čovjek. Kod problema vatrene stihije primjer je nedavni požar iz 2002. godine. Požar koji je potkraj srpnja te godine poharao sjeverne obronke Male Petke, mogao je katastrofalno završiti. Od strane vatrogasaca je više puta upozoravano na otežanu intervenciju u slučaju izbijanja vatre na Petki, zbog zapuštenosti terena i neprohodnosti protupožarnih prosjeka. Međutim u prevenciji se nije poduzelo gotovo ništa, pa je plamen potpomognut snažnom burom progutao desetak hektara zelenila. Petka je od vatre najgore stradala tijekom talijanske okupacije Grada u ljeto 1942. godine. Prema kazivanjima suvremenika, ova je prekrasna sastojina bila skoro posve uništena strahovitim požarom podmetnutim od strane talijanske vojske. Nakon što se šuma kasnije sama obnovila, ponovno se vrlo gusto razrasla pa je postojala opravdana bojazan da je požar ponovno uništi. Trebalo se pristupiti krčenju usjeka koji bi sprečavali požare. Tada je, desetak godina nakon ratnog požara koji su prouzročile talijanske postrojbe, dr. Bruno Šišić kao voditelj Ustanove za parkove 1954. i 1955., osmislio vrlo efikasan sistem zaštite. Budući da je vapnenački predio Petke osim po zelenilu, u prošlosti bio poznat i kao kvalitetno crpilište materijala za proizvodnju živog vapna ili po dubrovačku klačine, s mještanima Imotice u Dubrovačkom primorju, postigao je obostrano koristan aranžman. Majstori klačinari iz Imotice u nekoliko su iskopanih grotlâ na Petki danonoćno "palili" kamen da dobiju vapno koje im je trebalo u građevini, a zauzvrat su na Petki besplatno obavili prorjeđivanje mlade borovine koja se raširila nakon stihije iz četrdesetih. Šuma je prorijeđena tako da je umjesto pola metra nakon preventivne akcije razmak između borovih stabla iznosio dva metra. U nedavnom razgovoru za novine ugledni dubrovački krajobrazni arhitekt dr. Bruno Šišić smatra kako je nedavni požar na Petki posljedica višedesetljetnoga stihijskog odnosa prema "zelenim plućima" Grada. Ovaj ugledni znanstvenik je još 1972. godine izradio projekt koji je uključivao izradu sustava protupožarnih prosjeka koji su se prstenasto širili po trasi od Male do Velike Petke. Međuprostor između protupožarnih staza bio je pročišćen radi sprječavanja širenja vatre, no tijekom godina većina ih je zarasla u šikaru pa je time izgubljena i njihova namjena. U minula tri desetljeća na obje Petke nije bilo nikakvih intervencija ni u protupožarne prosjeke ni u razrjeđivanje viška naraslih borova. Zamisao o mogućem uvođenju hidrantske mreže koja bi olakšala akcije gašenja treba biti usklađena s budućim cjelovitim projektom valorizacije park – šume. Ljeti je u zaštićenom krajobrazu Petke stalno angažirana ekipa obučenih vatrogasaca. Kao jedan izuzetno dobar primjer preventivne zaštite od požara predstavljala je i akcija ostvarena zahvaljujući Savezu izviđača Hrvatske (SIH) koji od prije nekoliko godina kontinuirano nadzirao ovaj zaštićeni predio prirode. Odredi izviđača iz cijele Hrvatske izmjenjivali su se u nadzoru uzvišenja kroz četiri desetodnevne smjene.
5. Označavanje pješačkih puteva, staza i vidikovaca i njihovo održavanje
Iako je riječ o park – šumi koja se nalazi u samoj blizini grada, šetačka zona nije posebno označena. Da bi se šuma privela svojoj namjeni potrebno je označiti trase pješačkih puteva i staza, također izraditi i postaviti informativno – edukativne table i putokaze, naročito zbog turista koji posebno vole šetnje po prirodi. Osim toga, potrebno je provesti saniranje postojećih pješačkih staza i nasuti ih na odgovarajućim mjestima, postaviti nove klupe za odmor i još mnogo toga. Primjerene informativno – edukativne table i putokazi bi se mogli postaviti na slijedećim mjestima:
- na vrhu Rašice i iza hotela "Dubrovnik – Pallace" postaviti smjerokaze koji označavaju ulazak prema park – šumi,
- na ulazu u park – šumu postaviti informativnu tablu s kartom na kojoj su ucrtane pješačke staze,
- postaviti smjerokaze na odvojku prema Maloj Petki,
- postaviti smjerokaze na odvojku prema istočnoj stazi,
- na vrhu Velike Petke postaviti informativnu tablu, srediti okoliš i popraviti klupe,
- postaviti informativno - edukativnu tablu kod obalnih strmaca na Maloj Petki,
- srediti vidikovce i na njih postaviti klupe,
- postaviti klupe po pješačkim stazama,
- postaviti informativno – edukativne table o flori i fauni Petke, a posebno označiti njene zaštićene i ugrožene vrste.

putokaz na ulazu od strane Rašice
informativna tabla park-šume
informativna tabla o obalnim strmcima i okolnoj flori
putokaz
putokaz

Očekivani rezultati:
Prvenstvena namjera pokretanja ovog projekta je prezentacija prirodnih vrijednosti park – šume, a budući je prostor i od potencijalno turističkog značaja projekt pretendira i na uključivanje ove zaštićene prirodne baštine u turističku ponudu našeg područja. Krajnji cilj ove akcije predstavlja djelotvorna zaštita i uređenje park – šume Velika i Mala Petka na zadovoljstvo građana i struke. Očekujemo da će stanovnici Dubrovnika i njegovi posjetitelji imati direktne koristi kroz ljepšu i uređeniju Petku, dok će ovaj izvještaj poslužiti nadležnima odgovornim za brigu o park – šumi u svrhu njenog što kvalitetnijeg održavanja. Također se nadamo da će ovaj projekt predstavljati poticaj i doprinjeti što kvalitetnijem sagledavanju problema s kojima je Petka suočena te potaknuti na uključivanje zainteresiranih udruga i građana kako bi se njom u narednom periodu upravljalo kako to zaslužuje. Svi ovi zadaci zaštite trebali bi biti predmetom rada Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na dubrovačkom području čije je osnivanje u tijeku. Javna ustanova treba obavljati djelatnosti zaštite, očuvanja, održavanja i promicanja zaštićenih područja i drugih prirodnih vrijednosti u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara. Također njihova je zadaća nadzirati provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju. Osnivanje Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima grada Dubrovnika pozitivan je korak ka njegovom budućem kvalitetnom upravljanju na zadovoljstvo građana i posjetitelja grada Dubrovnika. Prilikom rada Javne ustanove neophodna je bolja informiranost građana i potrebno je osigurati sudjelovanje javnosti. Osnivanje ovakve javne ustanove zasigurno će mnogo pridonijeti značaju Dubrovnika kao turističkog i sveučilišnog grada.

©2003.-2012. Ekološka udruga "Čiopa" Sva prava pridržana.