ekološka udruga Čiopa - Dubrovnik

ekološka udruga ČIOPA

ekološka udruga Čiopa - Dubrovnik
 
 
početna
o udruzi
projekti
kontakt
 

opis projekta | Mrkan i Bobara | Galebovi (Laridae)| galeb klaukavac | posjeti Mrkanu i Bobari
 
galeb klaukavac | fotografije galebova | fotografije Sv. Andrije | fotografije Rude | fotografije Grebena    

PROJEKT "GALEB KLAUKAVAC, SIMBOL JADRANSKOG MORA"

Galeb klaukavac (Larus cachinnans, Pallas 1811) - osnovne odlike

Galeb klaukavac – zaštićena vrsta ptice
Malo je poznato da je galeb klaukavac u Republici Hrvatskoj zakonom zaštićena vrsta ptice. Zaštita je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica (Aves), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Dapače, iako galeb klaukavac nije rijetka, a niti posebno ugrožena vrsta, zabranjena je svaka radnja kojom ga se ometa i uznemiruje u njegovom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njiho-

fotografije galeba klaukavca
pogledajte fotografije galeba klaukavca

vih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama utvrđena je kazna u visini od 1.600,00 Kn.

Taksonomski položaj
Sve do nedavno se smatralo da je galeb klaukavac zapravo podvrsta jedne druge vrste galeba, srebrnastog galeba (Larus argentatus ssp. cachinnans) kojemu je izgledom i ponašanjem vrlo sličan. Međutim, prema sadašnjim saznanjima klaukavac predstavlja zasebnu vrstu budući da oblikuje odvojene kolonije u zoni preklapanja u zapadnoj Francuskoj. Ova je spoznaja kasnije potvrđena i DNA analizom, prema kojoj se pokazalo da je srodniji tamnoleđem galebu (Larus fuscus).

Podvrste
U okviru ove vrste opisano je nekoliko podvrsta; tipična podvrsta ssp. cachinnans koja naseljava područja oko Crnog Mora, ssp. michahellis Sredozemlje do zapadne Francuske i Maroka, ssp. atlantis na Azorima, Madeiri i Kanarskim otocima, te ssp. mongolicus u središnjoj Aziji koji poduzima kretnje do obala Kine i Indije.

Vanjski izgled
Pripada skupini velikih galebova i najveći je veliki galeb juga Europe. Svojim izgledom i ponašanjem je vrlo sličan srebrnastom galebu, od kojega se razlikuje u nekoliko detalja; žućim nogama, sivkastožutim okom, cinober očnim prstenom, izražajnije žutim kljunom s većom crvenom mrljom, tamnijim primarnim perima i tamnije sivim leđima. Zimi ili nema ili ima malo i to svijetlijih pruga na glavi, a također ima manje bijele mrlje i više tamnih na vanjskoj strani primarnih letnih pera. Ptice u zimskom ruhu imaju sivkaste šare po glavi, primarna letna pera u nedoraslih su obično jednolično tamna.

Izgled tijela i oblik krila
Klaukavac je velika i robusna ptica, relativno širokog prsnog koša, noge su relativno široko razmaknute, noge i stopala s plivaćom kožicom su jarkožute boje, vidljive i sa veće udaljenosti. Krila su u letu široko postavljena.
Veličina: 56 – 68 cm, 800 - 1500 g težine, raspon krila 140 - 150 cm.
Glasanje: zvuči kao: ''kija-kija-kija-kijau-kijau''

Boja perja
Perje glave, vrata i donje strane tijela je bijele boje, po krilima i leđima je svijetlosivkaste boje, ali svjetlije nego u srebrnastog galeba. Vrhovi krila su na gornjoj strani crne boje sa sivkastobijelim rubovima, donja strana je bjelkasta.

Glava
U normalnom položaju tjeme je zaravnjeno, čelo kratko i koso, a zatiljak ravan, što glavi daje gotovo kvadratast oblik. Kada se gleda sa stražnje strane glava izgleda široko i u odnosu na tijelo ne djeluje mala kao kod tamnoleđeg galeba. Perje glave je čisto bijele boje, a zimi ili nema ili ima malo i to vrlo svijetlo sivih pruga na zatiljku. Tanki i sjajni očni prsten je grimizno crvene boje, očna šarenica je zagasito žuta.

Kljun
Kljun je svijetložute boje sa velikom jarkocrvenom pjegom na donjoj strani u blizini vrha. Gornji i donji dio kljuna se pružaju paralelno, a gornji dio završava tupim nagibom svinutim prema dolje.

Stanište
Gnijezdi se na stjenovitim i pješčanim otocima, plažama, klifovima, rtovima i travnatim ili grmovitim riječnim otocima. Nakon sezone gniježđenja zadržava se u obalnim područjima i područjima u unutrašnjosti u blizini obale. U zapadnoj Europi uglavnom u priobalnom području, a ponegdje uz rijeke i jezera.

Prehrana
Hrani se vrlo različitom hranom; ribom, raznim morskim beskralješnjacima, malim sisavcima (glodavci), raznim otpacima, jajima ptica i sl. Vrlo su proždrljivi i nasrtljivi i često međusobno kradu pronađenu hranu, naročito kada ribarski brodovi čiste mreže i bacaju ribu u more. Hranu traže i po plitkim plimnim obalama, a mogu malo zaroniti pod vodu. U potrazi za plijenom često slijede brodove i sakupljaju otpatke za njima.

Gniježđenje
Gnijezde se od ožujka (kod nas od travnja do lipnja) i tom prilikom formiraju kolonije i do 8.000 parova. Gnijezda grade na tlu, bliže vegetaciji ili čak i ispod ili unutar grmlja, ponekad i na golom kamenu. Gnijezda su jednostavno građena, uglavnom od okolne vegetacije, perja, raznih naplavina koje samo naslažu uokolo, a često ga oblažu i suhim stabljikama morskih cvjetnica ili talusima algi. Leže 3 – 4 jaja vrlo varijabilne boje i šara (zelenkasta, smeđa ili siva), inkubacija 26 – 30 dana, mladi opernate za 5 - 6 tjedana.

Rasprostranjenost i kretnje
Ima relativno široki areal rasprostranjenosti; u Europi je kao stanarica uglavnom prisutna u Mediteranu, dok se kao ljetna gnjezdarica nalazi oko Kavkaza i u južnom Sibiru. Ove istočne populacije uglavnom sele prema Mongoliji i obalnim dijelovima Kine I Indije, dok su populacije u ostalim krajevima svijeta uglavnom teritorijalne i zadržavaju se na istom prostoru ili poduzimaju kratke lokalne migracije (slika areala rasprostranjenosti).
Tako ptice s Balkanskog poluotoka lokalno znaju doći i do Dunava, populacije iz Francuske i Španjolske kreću se prema Atlantiku i ostalom Sredozemlju, dok se one iz sjeverne Afri-

areal rasprostranjenosti galeba klaukavca
areal rasprostranjeosti
galeba klaukavca
ke raspršuju po Sredozemlju. U novije vrijeme značajan broj ptica koje se gnijezde na jugozapadu Europe i Mediteranu poduzimaju kretnje na sjever nakon gniježđenja, tako da dio njih provode zimu na jugoistoku Engleske i na južnoj obali Sjevernog mora.
Radi pouzdanijeg praćenja kretanja galebova vrši se prstenovanje njihovih mladunaca. Prstenovanje mladunaca galeba klaukavca na Mrkanu i Bobari se naročito intenzivno provodilo 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća kada je prstenovano nekoliko tisuća jedinki. Galebovi prstenovani na ovim otocima raspršuju se na sve strane. Većina se uglavnom zadržava u okolici ili se kreću duž naše obale, ali pojedini poduzimaju i dalje kretnje. Tako su zabilježeni nalazi na talijanskoj obali (Manfredonia, 248 km udaljenosti; Taranto 276 km), u Rumunjskoj (503 km), Mađarskoj (740 km) i Nizozemskoj (1512 km) (Štromar, 1965).

Status i zaštita
Galeb klaukavac je vrlo prilagodljiv i njegov položaj nije globalno ugrožen. Dapače, brojnost mu je u porastu, naročito je mediteranska populacija porasla kroz 20. stoljeće.

Galeb klaukavac u okolici Dubrovnika
Galeb klaukavac je vrlo česta stanarica naše okolice. Najveći dio godine boravi u blizini mora, gdje se zadržava po lukama, većim uvalama i morskim kanalima između otoka. Obalni dio malokad napušta i rijetko se nađe na pučini. Kod nas naseljava manje, puste otočiće gdje se gnijezdi u velikom broju. Najveće se kolonije nalaze na otocima Mrkanu, Bobari i Supetru kod Cavtata, posebnom ornitološkom rezervatu. Ove su kolonije istovremeno i najjužnije kolonije galebova u našoj zemlji. Većih kolonija ima i na drugim mjestima na području obalnog dijela naše županije, naročito oko Šipana. Tu su veće na Rudi i Tajanu, a nešto manje na Crkvini i Mišnjaku. Male se grupe također legu na Grebenima, Sv. Andriji i još nekim drugim mjestima u okolici.
Glavnu hranu ove vrste sačinjavaju ribe, manje životinje i razni otpaci što ih nalazi na moru ili kopnu. Uvijek je čest na mjestima gdje je u mogućnosti jednostavno doći do hrane. Zato je kod nas najčešći na gradskom smetlištu na Grabovici i obje dubrovačke luke, osobito u Gružu kad doplove ribarski i veći putnički brodovi. U ovim lukama često sjede na krovovima viših zgrada (npr. lučka skladišta u Gružu, zidine u gradskoj luci).
U nedostatku hrane na moru, galebovi se skiću daleko u kopno, gdje na većim poljima traže hranu. Tako znaju zaći u Konavosko polje, Popovo polje i dublje u unutrašnjost.

karta kolonija galebova

karta kolonija galebova
fotografije Sv. Andrije
pogledajte fotografije Sv. Andrije
fotografije Rude
pogledajte fotografije Rude
fotografije Grebena
pogledajte fotografije Grebena
Tajan, Crkvina i Mišnjak
Tajan, Crkvina i Mišnjak
jata galebova na krovu lučkog skladišta
jata galebova na krovu lučkog skladišta

Izvori:
Gruber, D. 1995. Die Kennziechen und das Vorkommen der Weisskopfmöwe Larus cachinnans in Europa. Limicola 9: 121 - 165.
Garner, M. 1997. Identification of Yellow-legged Gulls in Britain. British Birds 90: 25 - 62.
Štromar, Lj. 1965. Četiri godine prstenovanja galebova klaukavaca (Larus argentatus Pontopp.) na otočićima Mrkanu i Bobari. Larus 19: 133-141.


©2003.-2012. Ekološka udruga "Čiopa" Sva prava pridržana.