Već godinama sam ljubitelj kornjača. Ta ljubav seže do ranog djetinjstva kada sam se brinuo o kornjačama koje su živjele u bakinom vrtu.
Od tada sam vidio mnogo kornjača, ali me nisu prestale očaravati, osobito kad bi ih vidio slobodne u prirodi. U njihovom prirodnom okolišu one su doista veličanstvene i iz njih izbija snaga i mirnoća koja plijeni.
Međutim ove snažne divlje životinje danas su postale ranjive zbog čovjeka čije djelovanje smanjuje i uništava njihovo stanište. Šumski požari su osobito pogubni za ove spore životinje.
Ja se posebno zanimam za kopnene sredozemne kornjače i već nekoliko godina odlazim na teren kako bi u njihovom prirodnom staništu proučavao njihove uvjete života ili bolje rečeno preživljavanja.
Ove sam godine odlučio doći u Hrvatsku potražiti svoje ljubimice od 17. do 27. svibnja 2007. godine.
Obilazeći prirodu od Dubrovnika do Zadra uključujući i splitsko područje, uočio sam da su kopnene kornjače u Hrvatskoj još relativno brojne, posebno u priobalnom dijelu. No može li se reći da nisu ugrožene?
Razvoj turizma i s tim povezana izgradnja smanjuju im životno područje. Zagađenje u nekim seoskim područjima, a osobito požari, stvarna su prijetnja njihovom opstanku.
Iz razgovora s Hrvatima shvatio sam da su im kornjače drage i da ih poštuju, što nažalost nije slučaj u svim zemljama.
Odavde iz Francuske, ja vam poručujem, nastavite štititi kornjače, ne hvatajte ih da bi ih prodali njemačkim, švicarskim ili talijanskim turistima ni za kakav novac. One su dio vaše baštine, veliko bogatstvo vaše domovine!
Neka žive hrvatske kornjače, slobodne u divljini!
|
